U organizaciji Fonda memorijala Kantona Sarajevo i Udruženja oboljelih od posttraumatskog stresnog poremećaja „VOX“ – Sarajevo, održana je Tribina i predavanje o temi „PTSP – nevidljive rane rata“, a u okviru manifestacije „Igman 2018 – Odbrana BiH“.
Ovo je tema koja je na neki način TABU i o kojoj se jako malo priča, a jako je bitna, jer ne treba biti sramota pričati o tome, jer se radi o ljudima koji su dali život za nas i našu zemlju, a opet se i medijski, ali i politički daje jako malo prostora i ostavlja da se i vojne, ali i civiljne žrtve rata sami bore sa duhovima prošlosti.
Da bi na neki način pomogli onima koji su stajali na liniji odbrane osnovano je Udruženje oboljelih od posttraumatskog stresnog poremećaja "VOX" - Sarajevo na čelu sa predsjednikom Udruženja Farukom Krekom.
Učesnici tribine i predavanje o pomenutoj temi su bili:
-doc.dr. Nermana Mehić – Basara;
-prof.dr. Mevludin Hasanović;
-akademik Abdulah Sidran;
-ministrica Zilha Ademaj;
-ministar Muharem Fišo;
-ministar Salko Bukvarević;
-predsjednik Udruženja Faruk Krek.
Na Tribini se nije razgovaralo samo o vojnim žrtvama rata nego i o civilnim žrtvama rata, tako da ćemo Vam u nastavku izdvojiti samo kratke citate žrtava:
"Imam emocionalnu preosjetljivost, razdražljivost, impulzivnost i agresivnost zbunjujem porodicu. Očekujem da me porodica razumije ili da bar naslućuje kroz šta sam prošao: ujedno pokušavam uspostaviti staru poziciju, najćešće agresivnom kontrolom, ali u tome ne izdržim, pauslijedi moje povlačenje, razočara-nje i pad interesa...", počinje svoju tužnu ispovijest traumatizirani ratni veteran.
"Udala sam se za vedrog, dragog i nježnog muškarca, punog ljubavi prema životu. Danas je to netko drugi potpuno različit. Nestrpljiv je, ne može zadržati posao, stalno se dere na djecu, a prema meni je indiferentan. Zajedno nismo spavali više od gosinu dana. On spava u dnevnoj sobi. Ja sam ljuta i povrijeđena. Osjećam se odbačenom. Uistinu mi je teško...", kroz ispovijest priča supruga traumatiziranog vojnika.
"Dolaze dva vojnika, plava - to su bili Holanđani - i dolazi prevodilac i govori: "Došla je hrana za bebe." Kaže: "Ti, ženo ustani s malom bebom i hajde za nama." Bilo mi je važno da mi daju hranu da mogu nahraniti svoju kćerku i sina. Ja nisam ni jela, nisam mogla ni nahraniti bebu koju sam dojila...", priča srebreničanka H. T. koja je silovana nakon poroda.
Ovo su tri različite priče odnosno samo mali dio tih priča od tri osobe koje su zbog agresije na našu zemlju doživile i proživile jako teške trenutke dok su se borili za sebe, svoju zemlju i porodicu.
0 komentari:
Objavi komentar