U Iranu su tokom 16. i 17. stoljeća izgrađene brojne kule koje su služile kao kuće za golubove, koji nisu bili pripitomljeni i cijeni zbog mesa – već zbog svog izmeta koji su mještani prikupljali i koristili za poboljšanje rasta dinja, lubenica i krastavica.
Kako bi lakše skupili ovaj dragocijeni resurs, Iranci su gradili kule visoke i preko 18 metara, sa promjerom koji je iznosio od 10 pa sve do 20 metara.
Ove strukture su bile ispunjene malim gnijezdima, a u svakoj od njih je moglo stati i do 14.000 golubova. Kule su i danas nevjerovatan primjer arhitekture, a svaka je građena kao varijacija jednog od osam tradicionalnih oblika, ali ipak na neki način jedinstvena.
Tipična kula za golubove je cilindričnog oblika, izrađena od cigle, kreča i gipsa. Kako bi zaštitili golubove od predatora, kule su građene kao neprobojne utvrde, sa otvorima dovoljno velikim da kroz njih prođu golubovi, ali opet dovolnjo malim da zasutave velike ptice kao što su jastrebovi, sove ili vrane.
Unutrašnjost se sastoji od beskonačnih balkona (gnjezdarica) rasutih duž zidova koji su napravljeni pod određenim uglom, kako bi izmet golubova iz njih padao direktno u centar.
Na svom vrhuncu, Isfahan je imao oko 3000 kula za golubove, a danas ih je ostalo svega 300 razasutih po raznim selima u regiji, u različitim stanjima zapuštenosti. Zbog modernih gnojiva i hemikalija golubovi su izgubili svoju vrijednost, a ove veličanstvene strukture su uglavnom zaboravljene i napuštene.
Ove strukture su bile ispunjene malim gnijezdima, a u svakoj od njih je moglo stati i do 14.000 golubova. Kule su i danas nevjerovatan primjer arhitekture, a svaka je građena kao varijacija jednog od osam tradicionalnih oblika, ali ipak na neki način jedinstvena.
Tipična kula za golubove je cilindričnog oblika, izrađena od cigle, kreča i gipsa. Kako bi zaštitili golubove od predatora, kule su građene kao neprobojne utvrde, sa otvorima dovoljno velikim da kroz njih prođu golubovi, ali opet dovolnjo malim da zasutave velike ptice kao što su jastrebovi, sove ili vrane.
Unutrašnjost se sastoji od beskonačnih balkona (gnjezdarica) rasutih duž zidova koji su napravljeni pod određenim uglom, kako bi izmet golubova iz njih padao direktno u centar.
Na svom vrhuncu, Isfahan je imao oko 3000 kula za golubove, a danas ih je ostalo svega 300 razasutih po raznim selima u regiji, u različitim stanjima zapuštenosti. Zbog modernih gnojiva i hemikalija golubovi su izgubili svoju vrijednost, a ove veličanstvene strukture su uglavnom zaboravljene i napuštene.
0 komentari:
Objavi komentar